… Odlučio sam dan nakon Velike Gospe, a prije toga sam obavio konzultacije s nizom ljudi iz svih segmenata društva. Sredinom kolovoza postalo je posve očito da je nekontrolirana populistička politika Hrvatsku dovela u duboku gospodarsku, političku i moralnu krizu, pa sam sâm sebi rekao: ako sam imao petlje 1989. ući u politiku i biti u politici u ratno vrijeme, loše bih se osjećao da se sada opet ne uključim kada je Hrvatska gospodarski ugrožena. Svaki se dan nekome nešto dijeli kao da je to privatna imovina. A dijeli se tuđe, dijeli se naše. Još je gore što se dijeli i ono što je posuđeno, dakle zadužuje se državu, gradove, općine. Sve to vodi narod u besperspektivnost i depresiju, ljudi gube vjeru u to da možemo nešto i sami napraviti.

Godine koje su ispred nas moraju biti godine gospodarske emancipacije Hrvatske, a to znači da moramo početi živjeti od svoga rada, a ne od raspodjele nasljeđenog i posuđenog. Moramo napokon početi cijeniti radišne, njegovati različitosti u Hrvatskoj, te osuđivati podjele.