Ne mislim da sam ja super kandidat, ali mislim da dovoljno u životu imam i dovoljno znam da je red da sad kad je zemlji maksimalno potrebno se ponovo uključim. Imao sam petlju iz jedne vrlo komforne ekonomske i društvene pozicije ‘89.-e se uključit u politiku kad je to trebalo, pa proći cijeli taj rat koji naravno nisam očekivao kao i nitko iz moje generacije. Svi smo mislili da će to biti jedan kratki valcer demokracije, a nakon toga da ćemo bit Europa.

U zrelim sam godinama, imam bogato životno i radno iskustvo, znanje, potpunu materijalnu neovisnost i ovo je trenutak kad u Hrvatskoj mogu nešto učiniti. Moralna mi je obaveza vratiti se u politiku, jer znam kako zemlju izvući iz ekonomske krize. To mi je izazov. Ne želim za petnaest godina mudrovati o ovom vremenu, a ne iskoristiti priliku i sudjelovati u rješavanju problema.

Najveća pomoć umirovljenicima, kao i svim građanima Hrvatske je ekonomski rast. Mirovinski fondovi generacijske solidarnosti u Hrvatskoj su praktično bankrotirali jer na jednog zaposlenog imamo otprilike jednog umirovljenika. Mi smo ušli u sferu kada proračun financira dio bankrotiranog mirovinskog sustava i jedini put boljitku je veći ekonomski rast.

“Kada sam prije 19 godina došao kao mladi direktor na čelo Dalmacijacementa nad tom tvrtkom bio je zakazan stečaj, no bio sam uvjeren da ćemo uspjeti. Danas smo svjedoci da je Dalmacijacement jedna od pet najuspješnijih tvrtki u Hrvatskoj”, rekao je Nadan Vidošević gostujući na danu Otvorenih vrata Dalmacijacementa u Kaštel Sućurcu.

Intervju Radio Split:

Prije više od desteljeća, dok se još puške nisu ohladile nakon Oluje, vi ste me ovdje izabrali za predsjednika HGK. U 157 godina Komore samo je jedan predsjednik, i to u 19. st., bio dulje na čelu ove institucije, no on nije imao beneficirani radni staž poput mene i nije živio u tranzicijskoj, već uređenoj državi – bila je to Austro-Ugarska. Moram reći da sam na svojih četrnaest, petnaest godina predsjedavanja ovom institucijom izuzetno ponosan. Ovih dana se u medijima pojavila teza kako imam namjeru zloupotrijebiti Komoru, odnosno vas gospodarstvenike iskoristiti u političke svrhe. Time bih srušio najvrednije što sam napravio u ovih petnaest godina, a to je da nikakva politika nije smjela ući u ovu instituciju, iako je pokušala mnogo puta, čemu ste i sami bili svjedocima. Danas sam došao pred vas s namjerom da vam izložim svoje namjere, umjesto da vam to činim iza leđa ili da za njih saznate iz medija.

… Odlučio sam dan nakon Velike Gospe, a prije toga sam obavio konzultacije s nizom ljudi iz svih segmenata društva. Sredinom kolovoza postalo je posve očito da je nekontrolirana populistička politika Hrvatsku dovela u duboku gospodarsku, političku i moralnu krizu, pa sam sâm sebi rekao: ako sam imao petlje 1989. ući u politiku i biti u politici u ratno vrijeme, loše bih se osjećao da se sada opet ne uključim kada je Hrvatska gospodarski ugrožena. Svaki se dan nekome nešto dijeli kao da je to privatna imovina. A dijeli se tuđe, dijeli se naše. Još je gore što se dijeli i ono što je posuđeno, dakle zadužuje se državu, gradove, općine. Sve to vodi narod u besperspektivnost i depresiju, ljudi gube vjeru u to da možemo nešto i sami napraviti.